Bogatstvo osjećanja
Svrha: Aktivnost “Bogatstvo osjećanja“ pomaže učesnicima/ama da bolje razumiju, prepoznaju i izraze vlastita osjećanja u odnosu na svakodnevne situacije. Radeći s listom osjećanja i razmišljajući o različitim emocionalnim reakcijama, učesnici/e proširuju svoj emocionalni vokabular i jačaju emocionalnu inteligenciju, samosvijest i sposobnost jasnijeg komuniciranja unutarnjih iskustava.
Problem na koji se odnosi: Mnoge mlade osobe imaju ograničen vokabular za opisivanje osjećanja i mogu imati poteškoća s prepoznavanjem, imenovanjem ili izražavanjem svojih emocija u svakodnevnim situacijama. To može smanjiti svjesnost, otežati komunikaciju i uticati na to kako razumiju sebe i komuniciraju s drugima. Takođe, neke mlade osobe mogu biti manje svjesne da različiti ljudi mogu doživjeti različite emocije u istoj situaciji.
Povezanost s mentalnim zdravljem: Prepoznavanje i izražavanje osjećanja važan je dio psihosocijalne pismenosti i emocionalnog blagostanja. Kada mladi mogu preciznije prepoznati i imenovati svoja osjećanja, tada mogu bolje razumjeti svoje unutarnje procese, ojačati samopouzdanje, poboljšati emocionalno izražavanje i razviti zdravije načine suočavanja sa stresom, anksioznošću, frustracijom i drugim izazovnim emocionalnim stanjima. Emocionalna svjesnost također podržava empatiju, otpornost i zdravije odnose.
Očekivana promjena: Cilj aktivnosti je:
- Povećati svijest učesnika o vlastitim emocijama i emocionalnim reakcijama;
- Obogatiti emocionalni vokabular učesnika/ca i njihovu sposobnost preciznijeg imenovanja osjećanja;
- Ojačati samosvijest i samopouzdanje kroz promišljanje o unutarnjim procesima;
- Podržati razvoj emocionalne inteligencije i empatije prepoznavanjem da ljudi mogu različito reagirati na slične situacije;
- Podstaknuti zdravije emocionalno izražavanje i doprinjeti otpornosti i mentalnom blagostanju.
Kontekst u kojem je pilot aktivnost sprovedena
Ova aktivnost je realizirana kao dio pilot akcije sprovedene u okviru MEET projekta u prostorijama Udruženja ”Amica Educa”, projektnog partnera iz Tuzle, Bosna i Hercegovina. Radionica je realizirana sa grupom od 15 mladih osoba iz NEET populacije (koji nisu zaposleni, niti su u procesu obuke ili treninga), uključujući tri muškarca i dvanaest žena. Sesiju je vodila trenerica uz podršku mentorice. Aktivnost je realizirana kao interaktivna radionica koja je kombinovala grupnu diskusiju, individualnu refleksiju i samostalni zadatak. Učesnici/e su radili sa vođenim situacijama i listom osjećanja kako bi identifikovali, prepoznali i izrazili emocije u odnosu na svakodnevna iskustva. Aktivnost je sprovedena u podržavajućem i neformalnom okruženju za učenje koje je podsticalo emocionalnu svjesnost, samorefleksiju i diskusiju punu poštovanja.
Teorijska osnova
Emocionalna svjesnost je važan dio emocionalne inteligencije i psihosocijalnog blagostanja. Uključuje sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i izražavanja vlastitih osjećanja, kao i razumijevanja da različiti ljudi mogu doživjeti istu situaciju na različite emocionalne načine. Ove vještine podržavaju samosvijest, otpornost, empatiju i zdravije međuljudske odnose. Mnoge mlade osobe imaju ograničen vokabular za opisivanje svojih osjećanja i mogu koristiti samo mali broj poznatih riječi za izražavanje složenih emocionalnih iskustava. Kada je osjećanja teško imenovati ili ona ostaju nejasna, može biti teže razumjeti vlastite unutarnje procese, efikasno komunicirati i konstruktivno reagovati u svakodnevnim situacijama. Aktivnost ”Bogatstvo osjećanja“ pomaže učesnicima/ama da istraže emocije kroz realne situacije koje su im poznate u svakodnevnom životu. Povezivanjem situacija s mogućim osjećanjima i korištenjem strukturirane liste emocija, učesnici/e postepeno proširuju svoj emocionalni vokabular i produbljuju razumijevanje o tome kako emocije utječu na njihove reakcije, ponašanje i odnose.
Ciljna grupa
- Dob: 12–18 godina (prilagodljivo za mlađu djecu i starije dobne grupe)
- Profil: opšta populacija mladih, NEET mladi, mladi iz ranjivih grupa, mladi sa emocionalnim ili socijalnim poteškoćama, raznolike grupe iz različitih kulturalnih i društvenih sredina
- Kontekst: neformalna ili formalna obrazovna okruženja (obrazovne aktivnosti, radionice, obuke)
Kontekst primjene
Mjesto primjene: škole, nevladine organizacije, omladinski centri, centri u zajednici, programi psihosocijalne podrške, savjetodavne ili psihoedukacijske grupe itd.
Vrste vještina i dimenizija koje aktivnost obuhvata:
- Socio-emocionalne vještine: emocionalna svjesnost, prepoznavanje i razumijevanje osjećanja, empatija, svjesnost o emocionalnoj raznolikosti;
- Vještine samosvijesti: prepoznavanje i imenovanje vlastitih emocija, razumijevanje unutarnjih procesa, introspekcija, izgradnja samopouzdanja;
- Komunikacijske vještine: proširivanje emocionalnog vokabulara, jasnije i preciznije izražavanje osjećanja, poboljšanje emocionalnog izražavanja u svakodnevnim interakcijama;
- Otpornost i vještine samoregulacije: jačanje emocionalne inteligencije, podrška emocionalnoj otpornosti, unapređenje sposobnosti suočavanja sa stresom, anksioznošću, frustracijom i drugim izazovnim emocionalnim stanjima
Opis aktivnosti – korak po korak
Korak 1: Uvod
Trajanje: 5–7 minuta
Tok: Facilitator/ica započinje kratkim uvodom o važnosti prepoznavanja osjećanja i kako to doprinosi razvoju emocionalne inteligencije i mentalnog zdravlja. Učesnici/e se informišu da će kroz ovu vježbu imati priliku da postanu svjesniji vlastitih osjećanja i da obogate svoj vokabular osjećanja. Facilitator/ica objašnjava da se aktivnost zasniva na svakodnevnim situacijama i da će učesnici/e imati zadatak da identificiraju dva ili tri osjećanja koja mogu biti prisutna u svakoj situaciji, koristeći listu osjećanja. Važno je naglasiti da ne postoje tačni ili pogrešni odgovori, jer se osjećanja mogu razlikovati od osobe do osobe i od situacije do situacije.
Tabela 1. Aktivnosti – korak 1.
| Aktivnosti facilitatora/ice | Aktivnosti učenika/ca |
|---|---|
| Predstaviti svrhu aktivnosti i objasniti važnost prepoznavanja osjećanja; | Slušajti uvod i upute; |
| Predstaviti strukturu aktivnosti i naglasiti da nema tačnih ili netačnih odgovora. | Pripremiti se za razmišljanje o osjećajinma u odnosu na svakodnevne situacije. |
Refleksija: Ovaj korak pomaže učesnicima/ama da shvate svrhu vježbe i stvara siguran okvir za emocionalno istraživanje. Naglašavanje da nema tačnih ili pogrešnih odgovora podržava otvorenost i pomaže učesnicima/ama da se osjećaju ugodnije kada iznose vlastita emocionalna iskustva.
Korak 2: Zajedničko obrađivanje prvog primjera
Trajanje: 5 – 7 minuta
Tok: Facilitator/ica dijeli materijale učesnicima: radni list, listu osjećanja i olovke. Prvi primjer situacije iz radnog lista se čita zajedno s grupom. Učesnici/e se pozivaju da zamisle sebe u toj situaciji i predlože dva ili tri osjećanja koja bi mogli iskusiti u toj situaciji, koristeći listu osjećanja kao podršku. Facilitator/ica naglašava da je ovo zajednički primjer i koristi ga da demonstrira kako vježba funkcionira prije nego što učesnici/e započnu individualni zadatak. Tokom ovog koraka, facilitator/ica podsjeća učesnike/ce da se osjećanja mogu razlikovati od osobe do osobe, čak i u istoj situaciji.
Tabela 2. Aktivnosti – korak 2.
| Aktivnosti facilitatora/ice | Aktivnosti učenika/ca |
|---|---|
| Podijeliti radni list, listu osjećanja i olovke; | Pratiti prvi primjer situacije zajedno s grupom; |
| Pročitati prvi primjer situacije zajedno s grupom; | Pokušati zamisliti sebe u toj situaciji i predložiti moguća osjećanja koristeći listu osjećanja. |
| Pozvati učesnike/ce da predlože dva ili tri moguća osjećanja; | |
| Objasniti kako koristiti listu osjećanja tokom vježbe; | |
| Naglasiti da različita osjećanja mogu biti validna u istoj situaciji. |
Refleksija: Ovaj korak pruža jasan i podržavajući primjer kako bi vježba trebala biti realizirana. Zajednički rad na prvoj situaciji pomaže učesnicima/ama da razumiju zadatak, upoznaju se s listom osjećanja i prepoznaju da se emocionalne reakcije mogu razlikovati među pojedincima.
Korak 3: Individualni rad
Trajanje: 15 minuta
Tok: Nakon što zajedno završe prvi primjer, učesnici/e nastavljaju samostalno raditi na preostalim situacijama u vježbi (koristeći radni list). Za svaku situaciju, od učesnika/ca se traži da zamisle sebe u toj situaciji i da identifikuju dva ili tri osjećanja koja bi mogli iskusiti, koristeći ponuđenu listu osjećanja. Učesnici/e vježbu sprovode individualno i svojim tempom. Facilitator/ica je dostupan za pružanje pojašnjenja ili podrške ako je potrebno, i osigurava dovoljno prostora za ličnu refleksiju i samostalan rad.
Tabela 3. Aktivnosti – korak 3.
| Aktivnosti facilitatora/ice | Aktivnosti učenika/ca |
|---|---|
| Pozovati učesnike/ce da samostalno nastave vježbu; | Pročitati svaku situaciju i zamisliti sebe u toj situaciji. |
| Podsjetiti učesnike/ce da koriste listu osjećanja kao podršku; | Koristiti listu osjećanja i identifikovati dva li tri za svaku situaciju. |
| Ohrabriti učesnike/ce da zamisle sebe u svakoj situaciji i identifikuju dva ili tri moguća osjećanja; | |
| Pružiti pojašnjenje ili podršku ako je potrebno, ostavljajući prostor za individualnu refleksiju. |
Refleksija: Ovaj korak podržava introspekciju i emocionalnu svjesnost pomažući učesnicima/ama da povežu svakodnevne situacije s mogućim emocionalnim reakcijama. Korištenje liste osjećanja pomaže učesnicima/ama da prošire svoj emocionalni vokabular i preciznije identifikuju osjećanja.
Korak 4: Grupna diskusija
Trajanje: 10 – 15 minuta
Tok: Nakon individualnog rada, učesnici/e se pozivaju da podijele svoje odgovore, zapažanja i iskustva iz vježbe, ako žele. Dijeljenje je dobrovoljno. Facilitator/ica podstiče učesnike/ce da razmisle o raznolikosti osjećanja koja su se pojavila u različitim situacijama i kod različitih učesnika/ca, istovremeno uočavajući sve sličnosti. Nakon toga slijedi grupna diskusija o važnosti prepoznavanja i izražavanja osjećanja. Facilitator/ica može voditi diskusiju koristeći pitanja kao što su:
- Koliko ste upoznati s riječima s liste osjećanja?
- Koje riječi/osjećanja i koliko njih koristite u svojoj svakodnevnoj komunikaciji?
- Koliko je bilo lako ili teško pronaći ”pravo“ osjećanje? Šta je bilo izazovno?
- Jeste li otkrili neka osjećanja koja niste očekivali?
- Kako biste mogli primijeniti ovo iskustvo u svakodnevnim situacijama?
- Zašto mislite da je važno poznavati svoja osjećanja?
- Zašto je važno izražavati osjećanja?
- Šta nam to donosi, koje su prednosti i pozitivni efekti sposobnosti da prepoznamo, adekvatno imenujemo i izrazimo svoja osjećanja?
Tabela 4. Aktivnosti – korak 4.
| Aktivnosti facilitatora/ice | Aktivnosti učenika/ca |
|---|---|
| Pozvati učesnike/ce da podijele svoje odgovore i razmišljanja ako žele; | Podijeliti svoje odgovore, zapažanja i iskustva ako se osjećaju ugodno; |
| Naglasiti da je dijeljenje dobrovoljno; | Razmisliti o sličnostima i razlikama u emocionalnim reakcijama; |
| Istaknuti sličnosti i razlike u emocionalnim reakcijama među učesnicima/ama i situacijama; | Učestvovati u grupnoj diskusiji i odgovoriti na pitanja facilitatora/ice. |
| Voditi grupnu diskusiju koristeći usmjeravajuća pitanja o emocionalnom vokabularu i emocionalnoj svjesnosti. |
Refleksija: Ovaj korak pomaže učesnicima/ama da integrišu svoje individualne refleksije kroz diskusiju i jača njihovu svijest o tome da se emocionalne reakcije mogu razlikovati od osobe do osobe. Također, podržava razvoj empatije, emocionalnog vokabulara i dubljeg razumijevanja vrijednosti prepoznavanja i izražavanja osjećanja.
Korak 5: Osvrt i završetak aktivnosti
Trajanje: 5 minuta
Tok: Na kraju aktivnosti, facilitator/ica poziva učesnike/ce da podijele kratke povratne informacije o tome koliko im je vježba bila korisna i jesu li naučili nešto novo o sebi. Facilitator/ica sumira glavne zaključke, naglašavajući važnost prepoznavanja, imenovanja i izražavanja osjećanja u svakodnevnom životu, kao i vrijednost proširivanja emocionalnog vokabulara.
Napomena za kontinuirano prakticiranje (opcionalno):
Učesnici/e se mogu ohrabriti da nastave vježbati emocionalnu svjesnost u svakodnevnim situacijama pokušavajući svjesnije prepoznati i imenovati svoja osjećanja u svakodnevnom životu. Facilitator/ica također može predložiti vođenje jednostavnog dnevnika osjećanja što može biti korisno za nastavak promišljanja o emocijama i jačanje emocionalnog vokabulara tokom vremena.
Tabela 5. Aktivnosti – korak 5.
| Aktivnosti facilitatora/ice | Aktivnosti učenika/ca |
|---|---|
| Pozvati učesnike/ce da podijele kratke povratne informacije o korisnosti vježbe; | Podijeliti povratne informacije/utiske o vježbi (po želji). |
| Pitati ih jesu li naučili nešto novo o sebi; | Razmisliti o tome šta su naučili o sebi i svojim emocijama. |
| Sumirati ključne zaključke o prepoznavanju, imenovanju i izražavanju osjećaja; | |
| Ohrabriti učesnike/ce da nastave praktikovati emocionalnu svjesnost u svakodnevnom životu. |
Refleksija: Ovaj završni korak pomaže učesnicima/ama da učvrste stečeno iskustvo i povežu aktivnost sa svakodnevnim životom. Također naglašava da su emocionalna svjesnost i emocionalni vokabular vještine koje se mogu kontinuirano razvijati tokom vremena.
Potrebni materijali: (pripremiti unaprijed)
- Radni list: Primjeri situacija (jedna kopija za svakog učesnika/cu). Može biti isprintan na listu A4 formata:
- Čekam autobus. Automobili prolaze pored mene. Jedan ide pravo preko velike bare i prljava voda me prska. Osjećam …
- Srećem prijatelja/icu kojeg dugo nisam vidio/la. On/a se smije, prilazi mi i grli me. Osjećam …
- Srećem prijatelja/icu kojeg dugo nisam vidio/la. Iako su nam se pogledi na trenutak sreli, on/a okreće glavu od mene i prelazi na drugu stranu ulice. Osjećam se…
- Idem polagati ispit za koji se nisam dobro pripremio/la i važno mi je da dobijem barem prolaznu ocjenu. Osjećam se …
- Dječak u mojoj grupi/razredu ne sluša kada pričam. Istovremeno, priča i ometa druge kako me oni ne bi mogli čuti. Čak i nakon što sam mu rekao/la da bude tih, on nastavlja da radi isto. Osjećam se …
- Odgovaram na pitanje u razredu, ali moj odgovor nije tačan. Vidim nekoliko učenika/ca kako se smiju. Osjećam se….
- Roditelji su mi prvi put dozvolili da dugo ostanem vani s prijateljima. Osjećam se….
- Čujem roditelje kako se glasno svađaju u susjednoj sobi. Osjećam se….
- Na treningu su svi uspjeli savladati novu vježbu, ali meni ne ide dobro. Osjećam se….
- Vidim da moj prijatelj/ica izgleda tužno, ali ne znam da li da ga/je pitam šta nije u redu. Osjećam se…..
- Pokušavam razgovarati s nekim ko mi se sviđa, ali osjećam da mi glas drhti. Osjećam se….
- Roditelji mi ne dozvoljavaju da prespavam kod prijatelja/ice. Osjećam se….
- Nastavnik/ica je pohvalio/la moj rad pred cijelim razredom. Osjećam se….
- Odštampana lista osjećanja (jedna kopija za svakog učesnika)
- Jedan od primjera za listu osjećanja dostupan je na: https://www.nvc.org.nz/files/2011/10/Feelings-Creationcoach.com_2.pdf
- Olovke ili hemijske olovke (po jedna za svakog učesnika)
Moguće prilagodbe:
Aktivnost se može prilagoditi različitim ciljnim grupama ovisno o njihovoj razvojnoj fazi, emocionalnoj zrelosti, kulturalnom kontekstu i okruženju u kojem se provodi.
- Lista osjećanja i upute mogu se prevesti ili prilagoditi jeziku koji je poznat, razumljiv i prirodan za učesnike/ce.
- Ako su određene emocionalne teme osjetljive u lokalnom kontekstu (npr. porodični sukobi, stres vezan za školu ili odnosi s vršnjacima), situacije u vježbi mogu se modificirati tako da ostanu relevantne i emocionalno prikladne za grupu.
Evaluacija učinka aktivnosti
| Indikator | Metoda evaluacije |
|---|---|
| Povećana svijest o ličnim osjećanjima i emocionalnim reakcijama; | Kratka pitanja za refleksiju na kraju aktivnosti; |
| Proširen emocionalni vokabular i poboljšana sposobnost imenovanja osjećanja; | Izjave za samoprocjenu ocijenjene na skali (1–5). |
| Poboljšano razumijevanje da ljudi mogu različito reagovati na slične situacije; | |
| Povećano samopouzdanje u prepoznavanju i izražavanju osjećanja. |
Refleksija facilitatora/ice
Bilješke o:
- Nivou uključenosti učesnika/ca;
- Poznavanju emocionalnog vokabulara kod učesnika/ca i njihovoj sposobnosti prepoznavanja osjećanja;
- Opštoj atmosferi i tome da li su se učesnici/e osjećali sigurno i ugodno tokom refleksije o emocijama;
- Različitim emocionalnim reakcijama tokom vježbe i diskusije;
- Tome da li su učesnici/e uspjeli povezati vježbu sa svakodnevnim situacijama i vlastitim emocionalnim iskustvima.
Reakcije uočene tokom pilot aktivnosti:
Učesnici/e su pokazali veoma visok nivo angažmana tokom cijele aktivnosti. Aktivno su učestvovali u individualnim zadacima i grupnim diskusijama, pokazujući snažnu motivaciju i otvorenost za istraživanje emocija i emocionalnog vokabulara. Aktivnost je pomogla učesnicima/ama da bolje razumiju, prepoznaju i izraze vlastita osjećanja, što je doprinijelo većoj samosvijesti, samopouzdanju, otpornosti i općem mentalnom blagostanju. Mnogi učesnici/e su proširili svoj emocionalni vokabular i postali svjesniji šireg spektra osjećanja. Važan ishod učenja bilo je shvatanje da ljudi mogu različito reagovati na slične situacije, što je pomoglo učesnicima/ama da bolje razumiju emocionalnu raznolikost i važnost empatije. Kroz vođena pitanja, učesnici/e su vježbali povezivanje emocija sa stvarnim životnim situacijama i razmišljali o vlastitim emocionalnim reakcijama. Neki učesnici/e su izjavili da su prvi put čuli određene riječi koje opisuju osjećanja i prvi put koristili strukturiranu listu osjećanja; bili su u stanju identificirati i imenovati između pet i osam osjećanja. Učesnici/e su izrazili zahvalnost za listu osjećanja i izjavili da je namjeravaju koristiti u svojim svakodnevnim društvenim odnosima. Tokom sesije nisu prijavljeni značajniji izazovi.
Rizici i upozorenja:
Iako se aktivnost može koristiti s različitim grupama, facilitatori/ce trebaju obratiti posebnu pažnju na emocionalnu sigurnost, nivo povjerenja unutar grupe i spremnost učesnika/ca da reflektuju o osjećanjima i izražavaju ih.
Grupni kontekst i emocionalna sigurnost: Ako se aktivnost koristi u grupama u kojima se učesnici/e ne poznaju dobro, neki učesnici/e se mogu osjećati neugodno prilikom dijeljenja svojih osjećanja ili emocionalnih refleksija. Ovo može biti posebno izraženo u grupama mladih koji nisu navikli na ovakvu vrstu aktivnosti. U takvim situacijama facilitatori/ce trebaju pažljivo moderirati diskusiju i jasno naglasiti da je dijeljenje ličnih iskustava dobrovoljno. U formalnim obrazovnim okruženjima, posebno u radu sa adolescentima, neki učesnici/e mogu biti oprezni u izražavanju osjećanja pred vršnjacima. Zbog toga je važno osigurati sigurnu i uvažavajuću grupnu atmosferu u kojoj se učesnici/e osjećaju zaštićeno od osuđivanja.
Ranjive grupe i emocionalna osjetljivost: Aktivnost može biti izazovna za mlade koji se suočavaju s težim oblicima emocionalnih ili mentalnih poteškoća (npr. izraženom anksioznošću, depresijom ili posttraumatskim stresom), jer prepoznavanje i refleksija o emocijama mogu dovesti do emocionalnog preopterećenja ili pojačati uznemirenost. U takvim slučajevima potrebno je razmotriti pružanje dodatne emocionalne podrške ili stručnog vođenja. Mladi koji imaju traumatska iskustva također mogu imati poteškoće u prepoznavanju ili izražavanju osjećanja, a neke situacije korištene u vježbi mogu aktivirati reakcije povezane s traumom. Facilitatori/ce trebaju biti posebno pažljivi u stvaranju sigurnog prostora, prilagoditi vježbu kada je to potrebno i pružiti dodatnu podršku ukoliko se ukaže potreba.
Priprema facilitatora/ica: Facilitatori/ce trebaju biti pripremljeni da odgovore na emocionalno intenzivne reakcije i moderiraju diskusije koje mogu postati osjetljive. Neke situacije u vježbi mogu biti izazovne za učesnike/ce koji imaju lična ili porodična iskustva povezana s konfliktima, školskim poteškoćama ili odnosima s drugima. Facilitatori/ce bi trebali/e imati barem osnovna znanja o mentalnom zdravlju i pružanju emocionalne podrške kako bi mogli adekvatno reagovati ukoliko učesnici/e tokom aktivnosti dožive emocionalni ili psihološki stres.
