Bogatstvo osećanja

Svrha: Aktivnost „Bogatstvo osećanja“ pomaže učesnicima da bolje razumeju, prepoznaju i izraze sopstvena osećanja u vezi sa svakodnevnim situacijama. Kroz rad sa listom osećanja i promišljanje različitih emocionalnih reakcija, učesnici proširuju svoj emocionalni rečnik i jačaju emocionalnu inteligenciju, samosvest i sposobnost da jasnije komuniciraju svoja unutrašnja iskustva.

Problem kojim se aktivnost bavi: Mnogi mladi imaju ograničen rečnik za opisivanje osećanja i mogu imati teškoće da prepoznaju, imenuju ili izraze svoje emocije u svakodnevnim situacijama. To može smanjiti samosvest, otežati komunikaciju i uticati na način na koji razumeju sebe i komuniciraju sa drugima. Neki mladi takođe možda nisu dovoljno svesni da različite osobe mogu doživeti različite emocije u istoj situaciji.

Značaj za mentalno zdravlje: Prepoznavanje i izražavanje osećanja važan je deo psihosocijalne zdravstvene pismenosti i emocionalnog blagostanja. Kada mladi mogu preciznije da prepoznaju i imenuju svoja osećanja, lakše razumeju svoje unutrašnje procese, jačaju samopouzdanje, unapređuju emocionalno izražavanje i razvijaju zdravije načine suočavanja sa stresom, anksioznošću, frustracijom i drugim zahtevnim emocionalnim stanjima. Emocionalna svesnost takođe podržava empatiju, otpornost i zdravije odnose.

Željena promena: Aktivnost ima za cilj da:

  • poveća svest učesnika o sopstvenim emocijama i emocionalnim reakcijama;
  • obogati emocionalni rečnik učesnika i njihovu sposobnost da preciznije imenuju osećanja;
  • ojača samosvest i samopouzdanje kroz promišljanje unutrašnjih procesa;
  • podrži razvoj emocionalne inteligencije i empatije kroz prepoznavanje da ljudi mogu različito reagovati u sličnim situacijama;
  • podstakne zdravije izražavanje emocija i doprinese otpornosti i mentalnom blagostanju.

Kontekst pilot implementacije

Ova aktivnost je sprovedena kao deo pilot akcije realizovane u okviru MEET projekta u prostorijama Udruženja Amica Educa, projektnog partnera iz Tuzle, Bosna i Hercegovina. Radionica je održana uživo i uključila je grupu od 15 mladih iz NEET populacije, među kojima su bila tri učesnika i dvanaest učesnica. Sesiju je vodio trener uz podršku mentora. Aktivnost je realizovana u formi interaktivne radionice koja je kombinovala grupnu diskusiju, individualnu refleksiju i samostalni zadatak. Učesnici su radili sa vođenim situacijama i listom osećanja kako bi identifikovali, prepoznali i izrazili emocije u vezi sa svakodnevnim iskustvima. Aktivnost je sprovedena u podržavajućem i neformalnom okruženju za učenje, koje je podsticalo emocionalnu svesnost, samorefleksiju i diskusiju zasnovanu na međusobnom poštovanju.

Teorijska osnova

Emocionalna svesnost je važan deo emocionalne inteligencije i psihosocijalnog blagostanja. Ona obuhvata sposobnost prepoznavanja, razumevanja i izražavanja sopstvenih osećanja, kao i razumevanje da različite osobe mogu istu situaciju doživeti na različite emocionalne načine. Ove veštine podržavaju samosvest, otpornost, empatiju i zdravije međuljudske odnose.
Mnogi mladi imaju ograničen rečnik za opisivanje svojih osećanja i mogu koristiti samo mali broj poznatih reči kako bi izrazili složena emocionalna iskustva. Kada je osećanja teško imenovati ili kada ostaju nejasna, može biti teže razumeti sopstvene unutrašnje procese, efikasno komunicirati i konstruktivno reagovati u svakodnevnim situacijama.
Aktivnost „Bogatstvo osećanja“ pomaže učesnicima da istraže emocije kroz realistične situacije koje su im poznate iz svakodnevnog života. Povezivanjem situacija sa mogućim osećanjima i korišćenjem strukturisane liste emocija, učesnici postepeno proširuju svoj emocionalni rečnik i produbljuju razumevanje načina na koji emocije utiču na njihove reakcije, ponašanje i odnose.

Ciljna grupa

  • Uzrast: 12–18 godina, uz mogućnost prilagođavanja mlađoj deci i starijim uzrasnim grupama
  • Profil: opšta populacija mladih, mladi iz NEET populacije, mladi iz ranjivih grupa, mladi sa emocionalnim ili socijalnim teškoćama, raznolike grupe iz različitih kulturnih i lokalnih zajednica
  • Kontekst: neformalno ili formalno obrazovno okruženje, kao što su edukativne aktivnosti, radionice i treninzi

Kontekst upotrebe

Lokacija: škole, nevladine organizacije, omladinski centri, centri u zajednici, programi psihosocijalne podrške, savetodavni ili psihoedukativni grupni rad itd.

Vrste veština i dimenzija koje se razvijaju:

  • Socio-emocionalne veštine: emocionalna svesnost, prepoznavanje i razumevanje osećanja, empatija, svest o emocionalnoj različitosti
  • Veštine samosvesti: prepoznavanje i imenovanje sopstvenih emocija, razumevanje unutrašnjih procesa, introspekcija, jačanje samopouzdanja
  • Komunikacijske veštine: proširivanje emocionalnog rečnika, jasnije i preciznije izražavanje osećanja, unapređenje emocionalnog izražavanja u svakodnevnim interakcijama
  • Veštine otpornosti i samoregulacije: jačanje emocionalne inteligencije, podrška emocionalnoj otpornosti, unapređenje sposobnosti suočavanja sa stresom, anksioznošću, frustracijom i drugim izazovnim emocionalnim stanjima.

Opis aktivnosti – korak po korak

Korak 1: Uvod

Trajanje: 5–7 minuta

Procedura: Facilitator započinje kratkim uvodom o značaju prepoznavanja osećanja i o tome kako to doprinosi razvoju emocionalne inteligencije i mentalnog zdravlja. Učesnici se informišu da će kroz ovu vežbu imati priliku da postanu svesniji sopstvenih osećanja i da obogate svoj rečnik osećanja i emocija. Facilitator objašnjava da se aktivnost zasniva na svakodnevnim situacijama i da će učesnici, koristeći ponuđenu listu osećanja, pokušati da prepoznaju dva ili tri osećanja koja mogu biti prisutna u svakoj situaciji. Važno je naglasiti da ne postoje tačni i pogrešni odgovori, jer se osećanja mogu razlikovati od osobe do osobe i od situacije do situacije.

Tabela 1 Aktivnosti – Korak 1

Aktivnosti facilitatora Aktivnosti učesnika
Predstavlja svrhu aktivnosti i objašnjava značaj prepoznavanja osećanja. Sluša uvod i uputstva.
Predstavlja strukturu aktivnosti i naglašava da nema tačnih i pogrešnih odgovora. Priprema se da razmisli o osećanjima u svakodnevnim situacijama.

Refleksija: Ovaj korak pomaže učesnicima da razumeju svrhu vežbe i stvara siguran okvir za istraživanje emocija. Naglašavanje da ne postoje tačni i pogrešni odgovori podržava otvorenost i pomaže učesnicima da se osećaju prijatnije dok promišljaju o sopstvenim emocionalnim iskustvima.

Korak 2: Zajedničko istraživanje prvog primera

Trajanje: 5–7 minuta

Procedura: Facilitator deli učesnicima materijale: radni list za vežbu, listu osećanja i olovke. Zatim se zajedno sa grupom čita prva primer-situacija. Učesnici se pozivaju da zamisle sebe u toj situaciji i da, koristeći listu osećanja kao podršku, predlože dva ili tri osećanja koja bi mogli da dožive u toj situaciji.
Facilitator naglašava da je ovo zajednički primer i koristi ga kako bi pokazao kako vežba funkcioniše pre nego što učesnici započnu individualni zadatak. Tokom ovog koraka, facilitator podseća učesnike da se osećanja mogu razlikovati od osobe do osobe, čak i u istoj situaciji.

Tabela 2 Aktivnosti – Korak 2

Aktivnosti facilitatora Aktivnosti učesnika
Deli radne listove, spisak osećanja i olovke. Prate prvi primer zajedno sa grupom.
Čita prvu primer-situaciju zajedno sa grupom. Pokušavaju da zamisle sebe u ovoj situaciji i predlažu moguća osećanja koristeći listu osećanja.
Poziva učesnike da predlože dva ili tri moguća osećanja.
Objašnjava kako se koristi lista osećanja tokom vežbe.
Naglašava da različita osećanja mogu biti validna u istoj situaciji.

Refleksija: Ovaj korak pruža jasan i podržavajući primer načina na koji vežba treba da se uradi. Zajednički rad na prvoj situaciji pomaže učesnicima da razumeju zadatak, upoznaju se sa listom osećanja i prepoznaju da se emocionalne reakcije mogu razlikovati od osobe do osobe.

Korak 3: Individualni rad

Trajanje: 15 minuta

Procedura: Nakon što se prvi primer uradi zajedno, učesnici nastavljaju da samostalno rade na preostalim situacijama u vežbi. Za svaku situaciju, od učesnika se traži da zamisle sebe u toj situaciji i da, koristeći ponuđenu listu osećanja, prepoznaju dva ili tri osećanja koja bi mogli da dožive.
Učesnici vežbu rade individualno i sopstvenim tempom. Facilitator je dostupan da pruži pojašnjenje ili podršku ukoliko je potrebno, uz ostavljanje dovoljno prostora za ličnu refleksiju i samostalan rad.

Tabela 3 Aktivnosti – Korak 3

Aktivnosti facilitatora Aktivnosti učesnika
Poziva učesnike da samostalno nastave vežbu. Čita svaku situaciju i zamišlja se u tim situacijama.
Podseća učesnike da koriste listu osećanja kao pomoć. Koristi listu osećanja da prepozna dva ii tri emocije za svaku situaciju.
Ohrabruje učesnike da zamisle sebe u svakoj od ovih situacija i da prepoznaju dva ili tri osećanja.
Pruža razjašnjenja ili podršku, ako je potrebna, i uslove za neometan rad.

Refleksija: Ovaj korak podržava introspekciju i emocionalnu samosvest tako što pomaže učesnicima da povežu svakodnevne situacije sa mogućim emocionalnim reakcijama. Korišćenje liste osećanja pomaže učesnicima da prošire svoj emocionalni rečnik i preciznije prepoznaju emocije.

Korak 4: Grupna diskusija

Trajanje: 10–15 minuta

Procedura: Nakon individualnog rada, učesnici se pozivaju da podele svoje odgovore, zapažanja i iskustva iz vežbe, ukoliko to žele. Deljenje je dobrovoljno. Facilitator podstiče učesnike da razmisle o raznovrsnosti osećanja koja su se pojavila u različitim situacijama i kod različitih učesnika, ali i da uoče eventualne sličnosti.
Nakon toga sledi grupna diskusija o značaju prepoznavanja i izražavanja osećanja. Facilitator može usmeravati diskusiju koristeći pitanja kao što su:

  • Koliko su vam poznate reči sa liste osećanja?
  • Koje od njih i koliko često koristite u svakodnevnoj komunikaciji?
  • Koliko vam je bilo lako ili teško da pronađete „pravo“ osećanje? Šta je bilo izazovno?
  • Da li ste otkrili neka osećanja koja niste očekivali?
  • Kako biste ovo iskustvo mogli da primenite u svakodnevnim situacijama?
  • Zašto mislite da je važno da poznajemo svoja osećanja?
  • Zašto je važno izražavati osećanja?
  • Šta nam to donosi, koje su prednosti i pozitivni efekti toga da umemo da prepoznamo, adekvatno imenujemo i izrazimo svoja osećanja?

Tabela 4 Aktivnosti – Korak 4

Aktivnosti facilitatora Aktivnosti učesnika
Poziva učesnike da podele svoje odgovore i razmišljanja, ako žele. Dele svoje odgovore, zapažanja i iskustva, ako im to prija.
Ističe da je odgovaranje na dobrovoljnoj bazi. Razmišljaju o sličnostima i razlikama u emocionalnim odgovorima.
Primećuje sličnosti i razlike u emocionalnim odgovorima kod učesnika i u situacijama. Učestvuju u grupnoj diskusiji na postavljena pitanja.
Vodi grupnu diskusiju koristeći pitanja o rečniku emocija i emotivnoj svesnosti.

Refleksija: Ovaj korak pomaže učesnicima da kroz diskusiju objedine svoja individualna promišljanja i jača njihovu svest o tome da se emocionalne reakcije mogu razlikovati od osobe do osobe. Takođe podržava razvoj empatije, emocionalnog rečnika i dubljeg razumevanja značaja prepoznavanja i izražavanja osećanja.

Korak 5: Završna refleksija i zatvaranje

Trajanje: 5 minuta

Procedura: Na kraju aktivnosti, facilitator poziva učesnike da podele kratku povratnu informaciju o tome koliko im je vežba bila korisna i da li su naučili nešto novo o sebi. Facilitator sumira glavne zaključke, naglašavajući značaj prepoznavanja, imenovanja i izražavanja osećanja u svakodnevnom životu, kao i važnost proširivanja emocionalnog rečnika.

Napomena za nastavak vežbanja (opciono):

Učesnici se mogu podstaći da nastave da vežbaju emocionalnu svesnost u svakodnevnim situacijama, tako što će pokušati da svesnije prepoznaju i imenuju svoja osećanja u svakodnevnom životu. Facilitator takođe može predložiti vođenje jednostavnog dnevnika osećanja kao načina za nastavak promišljanja o emocijama i postepeno jačanje emocionalnog rečnika.

Tabela 5 Aktivnosti – Korak 5

Aktivnosti facilitatora Aktivnosti učesnika
Poziva učesnike da podele kratak osvrt na korist vežbe. Deli kratak osvrt, ako želi.
Pita učesnike da li je neko naučio/-la novo o sebi. Promišlja o tome šta je naučio/-la o sebi i svojim emocijama.
Sumira ključne nalaze o prepoznavanju, imenovanju i izražavanju osećanja.
Ohrabruje učesnike da nastave da praktikuju emocionalnu svesnost u svakodnevnom životu.

Refleksija: Ovaj završni korak pomaže učesnicima da objedine naučeno i povežu vežbu sa svakodnevnim životom. On dodatno naglašava ideju da su emocionalna svesnost i emocionalni rečnik veštine koje se mogu nastaviti razvijati tokom vremena.

Potrebni materijali: (unapred pripremiti):

  • Odštampane kopije vežbe “Bogatstvo osećanja” (po jedna za svakog učesnika). Može se kopirati na A4 format papira:
    1. Čekam autobus. Auti prolaze pored mene. Jedan prolazi kroz veliku baru i isprska me prljavom vodom. Osećam se….
    2. Vidim prijateljicu koju nisam dugo video/-la. Ona se smeje, dolazi do mene i grli me. Osećam se….
    3. Srećem prijatelja koge nisam dugo sreo/-la. Iako su nam se pogledi susreli na trenutak, okreće glavu od mene i prelazi na drugi stranu ulice. Osećam se…
    4. Idem na ispit za koji se nisam dobro spremio/-la, i važno mi je da dobijem barem prelaznu osenu. Osećam se…
    5. Dečak u mojoj grupi/razredu me ne sluša kad pričam. Istovremeno, on razgovara i ometa druge da me čuju. Iako sam mu rekla da se utiša, nastavlja to da radi. Osećam se…
    6. Odgovaram na času, ali moj odgovor niej tačan. Vidim da se neki učenici smeju. Osećam se…
    7. Roditelji su mi prvi put dozvolili da ostanem kasno napolju sa drugovima. Osećam se…
    8. Čujem da se roditelji glasno svađaju u drugoj sobi. Osećam se…
    9. Na treningu svi uspevaju da super urade novu vežbu osim mene. Osećam se…
    10. Vidim da je moj drug tužan, ali ne znam da li da ga pitam o čemu se radi. Osećam se…
    11. Pokušavam da pričam sa osobom koja mi se sviđa, ali glas mi podrhtava. Osećam se…
    12. Rodtelji ne žele da mi dopuste da prespavam kod druga/drugarice. Osećam se…
    13. Nastavnik je pohvalio moj rad pred celim odeljenjem. Osećam se…

Moguće adaptacije:

Aktivnost se može prilagoditi različitim ciljnim grupama u zavisnosti od njihovog razvojnog stadijuma, emocionalne zrelosti, kulturnog konteksta i okruženja u kojem se sprovodi.

  • Lista osećanja i instrukcije mogu se prevesti ili prilagoditi jeziku koji je učesnicima poznat, razumljiv i prirodan.
  • Ukoliko su određene emocionalne teme osetljive u lokalnom kontekstu, na primer porodični konflikti, stres povezan sa školom ili odnosi sa vršnjacima, situacije u vežbi mogu se izmeniti tako da ostanu relevantne i emocionalno prikladne za grupu.

Evaluacija uticaja aktivnosti

IndikatorMetoda evaluacije
Povećana svest o ličnim osećanjima i emocionalnim reakcijamaKratka refleksivna pitanja na kraju aktivnosti
Proširen emocionalni rečnik i povećana mogućnost imenovanja emocijaKratka pitanja za samovrednovanje sa ocenama na skali (1–5) (Annex 2)
Unapređeno razumevanje da ljudi mogu različito da reaguju na slične situacije
Povećano samopouzdanje u prepoznavanju i izražavanju emocija

Refleksija trenera

Beleške o:

  • nivou angažovanja učesnika
  • upoznatosti učesnika sa emocionalnim rečnikom i njihovoj sposobnosti da prepoznaju osećanja
  • opštoj atmosferi i tome da li su se učesnici osećali sigurno i prijatno dok su promišljali o emocijama
  • rasponu emocionalnih reakcija tokom vežbe i diskusije
  • tome da li su učesnici uspeli da povežu vežbu sa svakodnevnim situacijama i ličnim emocionalnim iskustvima.

Reakcije uočene tokom pilot aktivnosti

Učesnici su pokazali veoma visok nivo angažovanja tokom cele aktivnosti. Aktivno su učestvovali u individualnom zadatku i grupnoj diskusiji, pokazujući snažnu motivaciju i otvorenost za istraživanje emocija i emocionalnog rečnika. Aktivnost je pomogla učesnicima da bolje razumeju, prepoznaju i izraze sopstvena osećanja, što je doprinelo većoj samosvesti, samopouzdanju, otpornosti i opštem mentalnom blagostanju. Mnogi učesnici su proširili svoj emocionalni rečnik i postali svesniji šireg spektra osećanja. Važan ishod učenja bilo je razumevanje da ljudi mogu različito reagovati na slične situacije, što je pomoglo učesnicima da bolje razumeju emocionalnu različitost i značaj empatije. Kroz vođena pitanja, učesnici su vežbali povezivanje emocija sa stvarnim životnim situacijama i promišljali o sopstvenim emocionalnim reakcijama. Neki učesnici su naveli da se sa određenim nazivima osećanja i korišćenjem strukturisane liste osećanja susreću prvi put. Uspeli su da prepoznaju i imenuju između pet i osam osećanja i emocija, što je doprinelo povećanju samosvesti i bogatijem emocionalnom rečniku. Učesnici su izrazili zahvalnost za podeljenu listu osećanja i naveli da nameravaju da je koriste u svakodnevnim socijalnim odnosima. Tokom sesije nisu prijavljeni značajni izazovi.

Rizici i upozorenja

Iako se aktivnost može koristiti sa različitim grupama, facilitatori treba da obrate posebnu pažnju na emocionalnu sigurnost, nivo poverenja unutar grupe i spremnost učesnika da promišljaju o osećanjima i izražavaju ih.

Grupni kontekst i emocionalna sigurnost: Ukoliko se aktivnost koristi u grupama u kojima se učesnici ne poznaju dobro, neki od njih mogu se osećati neprijatno prilikom deljenja svojih osećanja ili emocionalnih promišljanja. Ovo može biti posebno važno u grupama mladih koji nisu navikli na ovakav tip aktivnosti. U takvim slučajevima, facilitatori treba pažljivo da moderiraju diskusiju i jasno naglase da je deljenje ličnih iskustava dobrovoljno. U formalnom obrazovnom okruženju, posebno sa adolescentima, neki učesnici mogu biti oprezni kada je reč o izražavanju osećanja pred vršnjacima. Zato je važno obezbediti sigurnu i podržavajuću grupnu atmosferu u kojoj se učesnici osećaju zaštićeno od osuđivanja.

Ranjive grupe i emocionalna osetljivost: Aktivnost može biti izazovna za mlade koji se suočavaju sa težim oblicima emocionalnih ili mentalno-zdravstvenih teškoća, kao što su izražena anksioznost, depresija ili posttraumatski stres, jer prepoznavanje i promišljanje o emocijama može dovesti do emocionalnog preopterećenja ili pojačati uznemirenost. U takvim slučajevima treba razmotriti dodatnu emocionalnu podršku ili stručno vođenje. Mladima koji su doživeli traumu takođe može biti teško da prepoznaju ili izraze osećanja, a neke situacije korišćene u vežbi mogu aktivirati reakcije povezane sa traumom. Facilitatori treba da budu posebno pažljivi u stvaranju sigurnog prostora, da po potrebi prilagode vežbu i pruže podršku kada je to potrebno.

Priprema facilitatora: Facilitatori treba da budu pripremljeni da odgovore na emocionalno intenzivne reakcije i da moderiraju diskusije koje mogu postati osetljive. Neke situacije u vežbi mogu biti izazovne za učesnike koji imaju lična ili porodična iskustva povezana sa konfliktima, školskim teškoćama ili odnosima. Facilitatori treba da imaju najmanje osnovno znanje o mentalnom zdravlju i emocionalnoj podršci kako bi mogli adekvatno da reaguju ukoliko učesnici tokom aktivnosti dožive emocionalni ili psihološki stres.

Select the fields to be shown. Others will be hidden. Drag and drop to rearrange the order.
  • Image
  • SKU
  • Rating
  • Price
  • Stock
  • Availability
  • Add to cart
  • Description
  • Content
  • Weight
  • Dimensions
  • Additional information
Click outside to hide the comparison bar
Compare