Parkur ljutnje i stresa
Svrha: Mladi trebaju biti podržani u svjesnom prepoznavanju i aktivnom unapređenju vlastitih vještina i resursa za suočavanje sa stresom i/ili ljutnjom. Također imaju priliku upoznati konstruktivne alternative i strategije suočavanja sa stresom i/ili ljutnom koje imaju druge mlade osobe te o njima razgovarati u sigurnom okruženju.
Problem na koji se odnosi: Prevencija nasilja, uključujući i vršnjačko nasilje; upravljanje stresom i relaksacija.
Povezanost s mentalnim zdravljem: Adolescencija predstavlja važan period za razvoj emocionalne regulacije — sposobnosti prepoznavanja i konstruktivnog upravljanja intenzivnim emocionalnim stanjima. Ponavljano izlaganje podnošljivim nivoima stresa, praćeno vođenom refleksijom, doprinosi razvoju ove sposobnosti i jača otpornost na anksioznost, depresiju i poteškoće u ponašanju.
Očekivana promjena: Nakon aktivnosti “Parkur ljutnje i stresa“, učesnici/e imaju veću sposobnost prepoznavanja vlastitih emocionalnih i fizičkih reakcija na stres, tolerisanja frustracije bez impulzivnog reagovanja te promišljanja o tome šta je izazvalo njihove reakcije i koje alternative postoje.
Kontekst u kojem je pilot aktivnost sprovedena:
Ova aktivnost implementirana je kao dio pilot-akcije realizovane u okviru MEET projekta od strane organizacije Jugendinitiative Triestingtal (JIT, PP9). Aktivnost je realizirana s mladima u školskom kontekstu, ali i u omladinskom savjetovalištu te u okviru terenskog rada, s grupama različitih veličina. U aktivnosti su učestvovali mladi uzrasta od 12 do 16 godina. Vježba je korištena za produbljivanje teme i kao uvod u diskusiju o praktičnim načinima regulacije stresa. Sve radionice su zajednički moderirala najmanje dva facilitatora/ice.
Teorijska osnova:
Parkur ljutnje i stresa mladima pruža rijetku priliku da se suoče s frustracijom, pritiskom i konfliktom u sigurnom i strukturiranom okruženju. Ovo je važno za mentalno zdravlje na više nivoa. Ljutnja se često pogrešno posmatra kao problem koji treba ukloniti. Iz perspektive mentalnog zdravlja, ona predstavlja signal — ukazuje na nezadovoljene potrebe ili osjećaj nemoći. Parkur stvara prostor u kojem mladi mogu doživjeti ljutnju bez štetnih posljedica, čime se podržava prelazak s impulzivne reakcije na promišljen odgovor. Budući da se stres i ljutnja prvenstveno doživljavaju kroz tijelo, fizički izazov nije usputan element aktivnosti, već njen centralni dio. Regulacija emocija mora se učiti i kroz tijelo, a ne samo na nivou razuma i razgovora. Konačno, društvena dimenzija aktivnosti ima posebno važnu ulogu. Način na koji vršnjaci reagiraju na frustraciju ili neuspjeh mlade osobe utiče na to hoće li to iskustvo biti integrirajuće ili će izazvati osjećaj srama. Dobro facilitiran parkur čini grupu izvorom podrške, a ne dodatnim stresorom — dok vođena refleksija nakon aktivnosti predstavlja trenutak u kojem se učenje o mentalnom zdravlju zaista učvršćuje.
Cilna grupa
- Dob: 12 godina i stariji uzrasti
- Profil: sve mlade osobe
- Kontekst: neformalno ili formalno obrazovno okruženje; maksimalno 20 učesnika
Kontekst primjene
Mjesto primjene: škole, nevladine organizacije, omladinski centri, centri u zajednici, itd. Potrebno je osigurati dovoljno prostora za kretanje.
Vrste vještina i dimenizija koje aktivnost obuhvata:
- Socio-emocionalne vještine: empatija i razumijevanje mehanizama stresa i ljutnje;
- Relacijske vještine: otvorena komunikacija, smanjenje osuđivanja;
- Vještine samoregulacije: emocionalna samoregulacija;
- Vještine osviještenosti: svijest o vlastitim emocijama i mogućnostima njihove regulacije.
Opis aktivnosti – korak po korak
Korak 1: Uvod
Trajanje: 5 minuta
Tok: Započnite radionicu brainstorming krugom u kojem učesnici/e kroz kratke primjere odgovaraju na pitanje: „U kojim situacijama doživljavam stres ili osjećam ljutnju?“ Varijanta ako ima dovoljno vremena: unaprijed se pripreme kartice sa simboličnim slikama ili prikazima stresnih situacija. Učesnici/e mogu odabrati jednu karticu i kratko je predstaviti objašnjavajući zašto su izabrali/e baš tu sliku ili tekst kao uvod u temu.
Tabela 1. Aktivnosti – korak 1.
| Aktivnosti facilitatora/ice | Aktivnosti učesnika/ca |
|---|---|
| Pozvati učesnike/ce da razmisle o situacijama u kojima doživljavaju stres ili osjećaju ljutnju; | Započeti refleksiju o tome kada, kako i zašto osjećaju stres i ljutnju, s posebnim osvrtom na situacije i okolnosti u kojima se to dešava. |
| (opcionalno) Pozvati učesnike/ce da izaberu jednu karticu sa simboličnim slikama stresnih situacija ili ljutnje i podijele sa grupom zbog čega su izabrali tu karticu. |
Refleksija:
Ova vježba pomaže učesnicima/ama da prepoznaju situacije koje izazivaju stres ili ljutnju te da promišljaju o uzrocima i mehanizmima koji do njih dovode.
Korak 2: “Parkur”
Trajanje: 30 minuta
Tok: „Parkur“ predstavlja glavni dio radionice i organizovan je kroz različite krugove/korake tokom kojih učesnici/e samostalno isprobavaju različite vježbe. Važno je omogućiti svim učesnicima/ama da isprobaju svaku vježbu, pri čemu se aktivnosti kreću od nižeg do višeg intenziteta emocija i djelovanja. Na taj način učesnici/e upoznaju alternativne načine reagovanja u stresnim situacijama i proširuju vlastite mogućnosti suočavanja. Nakon svakog kruga isprobavanja vježbi preporučuje se refleksija tokom koje mladi mogu opisati kako su se osjećali, ali i razgovarati o manjim individualnim poboljšanjima i prilagodbama u pojedinim vježbama. Kako bi aktivnost bila uspješna i motivisala učesnike/ce na aktivno učešće, facilitator/ica treba osigurati otvorenu, podsticajnu i istovremeno atmosferu povjerenja.
Opcije koje mogu koristiti:
- Brojanje unazad: Učesnici/e u sebi broje unazad od 10 do 0.
- Vježba disanja: Učesnici/e udišu 4 sekunde, zadržavaju dah 4 sekunde, izdišu 4 sekunde, zatim ponovo zadržavaju dah 4 sekunde i nastavljaju u tom ritmu (trajanje se može prilagoditi individualnom kapacitetu pluća, a preporučuje se započeti s kraćim intervalima).
- Ples: Učesnici/e zajedno plešu uz muziku (na primjer George Harrison – What Is Life) https://www.youtube.com/watch?v=fiH9edd25Bc
- Antistres loptice: Učesnici/e koriste ruke i zajedno stišću antistres loptice. Kao alternativa mogu koristiti i kuhinjske krpe ili peškire koje uvijaju i povlače s obje strane; cilj je stvoriti maksimalnu fizičku napetost koja se zatim otpušta. Ovo se može raditi s gotovo bilo kojom vrstom tkanine.
- Vikanje/vrištanje: Učesnici/e oslobađaju energiju glasnim vikanjem/vrištanjem. U zavisnosti od prostora i sastava grupe, mogu zajedno viknuti/vrisnuti svakih 10 sekundi ili vikati/vrištati tiše u jastuk, tkaninu ili džemper.
- Udaranje: Učesnici/e mogu udarati u odgovarajući predmet ili podlogu (npr. vreću napunjenu pamukom, boksačku vreću i sl.).
Tabela 2. Aktivnosti – korak 2.
| Aktivnosti facilitatora/ice | Aktivnosti učesnika/ca |
|---|---|
Objasniti cijeloj grupi svaku ponuđenu vježbu; | Uključiti se u različite vježbe tokom svakog kruga aktivnosti; |
Zamoliti učesnike/ce da svako za sebe odabere jednu vježbu koju će raditi samostalno. Takođe, mogu odabrati istu vježbu u isto vrijeme i tokom svakog kruga aktivnosti; | Reflektovati i podijeliti kako su se osjećali/e tokom svake vježbe te na koji način su unaprijedili/e ili prilagodili/e svoje reakcije na stres i ljutnju. |
| Najaviti početak kruga aktivnosti. | |
Declare the end of the round and ask participants how they feel after trying out the exercise. | |
Ask participant to change exercise and start another round. | |
| Repeat so many rounds that each participant could try out all different exercises. |
Refleksija: Ova vježba pruža učesnicima/ama priliku za aktivno učešće, unapređuje njihovu sposobnost da zapamte različite mogućnosti reagovanja te proširuje razumijevanje individualnih koristi i primjenjivosti ovih pristupa za mlade.
Korak 3: Završna refleksija i evaluacija (po potrebi):
Trajanje: 10 minuta
Tok: Nakon završetka parkura, ukoliko postoji potreba, može se organizovati prostor za refleksiju u kojem mladi mogu podijeliti kako su doživjeli aktivnost, koje su nove načine suočavanja sa stresom i ljutnjom naučili te koje druge strategije već poznaju. Ova refleksija treba se odvijati u sigurnom i neopterećujućem okruženju, u kojem se od učesnika/ca ne očekuju “tačni“ odgovori. Facilitator/ica može na kraju radionice ponuditi dodatne mogućnosti suočavanja i regulacije emocija (lista se može proširivati prema potrebi):
- Napustiti situaciju ukoliko je učesnicima/ama potreban mir i odmor;
- Otići u šetnju, po mogućnosti u prirodi — samostalno ili u paru, u tišini ili kroz razgovor, u skladu s individualnim potrebama. Ovo omogućava odmor i dodatnu emocionalnu regulaciju nakon intenzivne aktivnosti.
Facilitator/ica naglašava da svaka osoba ima različite strategije suočavanja sa stresom i ljutnjom, ali i da se strategije suočavanja i načini regulacije u situacijama koje djeluju preplavljujuće mogu naučiti.
Tabela 3. Aktivnosti – korak 3.
| Aktivnosti facilitatora/ice | Aktivnosti učesnika/ca |
|---|---|
| Pozvati učesnike/ce da reflektuju i podijele kako su se osjećali/e tokom i nakon parkura; | Podijeliti refleksije o vlastitom iskustvu. |
| Sljedeća pitanja mogu poslužiti kao uvod u refleksiju: Kako ste se osjećali tokom parkura? Da li su se osjećaji mijenjali kada ste mijenjali vježbe? Kako su vježbe uticale na vaš stres i/ili ljutnju? | |
| Omogućiti različite opcije i pristupe u skladu s individualnim potrebama učesnika/ca. |
Refleksija: Ovaj korak pomaže učesnicima/ama da integrišu fizičko iskustvo na kognitivnom i emocionalnom nivou. Učesnici/e mogu uočiti da su ljutnja i stres normalne reakcije s kojima se može upravljati, a ne znakovi slabosti ili gubitka kontrole. Također mogu prepoznati da njihovo tijelo šalje rane signale upozorenja koji se mogu uočiti i koristiti kao podsticaji za samoregulaciju, kao i da njihove reakcije pod pritiskom otkrivaju lične obrasce ponašanja — obrasce koji se mogu mijenjati. Sama refleksija predstavlja vještinu: sposobnost da se zastane, imenuje i razumije intenzivno iskustvo nešto je što se može učiti i razvijati.
Potrebni materijali:
Antistres loptice (ili kuhinjske krpe/peškiri); muzika; jastuci / peškiri; vreća napunjena vatom ili pamukom (ili nešto slično).
Moguće prilagodbe:
Nije svaka strategija prikladna za svaku situaciju niti odgovara svakoj osobi. Mladi bi trebali na jednostavan i pristupačan način upoznati različite metode suočavanja, reflektovati o njima i zajedno razgovarati o alternativama i mogućnostima za djelovanje u situacijama koje kod njih izazivaju visok nivo stresa i ljutnje. Varijanta / dodatak za vizualizaciju mogućnosti (ukoliko postoji dovoljno vremena, na primjer u okviru školske radionice): metoda modela klavira prema Gerald Koller. Trajanje: oko 30 minuta. U modelu klavira pojedine tipke simbolizuju različite mogućnosti i strategije koje se mogu koristiti za prevazilaženje izazovnih situacija i osjećanja. Ako pijanista može koristiti samo nekoliko tipki, melodija postaje monotona. Što je “lična klavijatura“ osobe raznovrsnija, to ima više mogućnosti za suočavanje sa svakodnevnim izazovima. Kao podsjetnik, svaki mladi učesnik/ca može ispuniti prazan predložak klavijature vlastitim strategijama i mogućnostima te tako osmisliti svoje “tipke“. Na kraju aktivnosti učesnici/e mogu ponijeti ovaj prikaz sa sobom kao podsjetnik na vlastite mogućnosti i strategije suočavanja.
Reakcije uočene tokom pilot aktivnosti:
Facilitatori/ce su naveli da su mladi s interesovanjem prihvatili i isprobavali ponuđene ideje, a tokom diskusija su također govorili o situacijama u kojima žele primijeniti nove metode upravljanja ljutnjom. Temama su pristupali na razigran i opušten način te su se pritom dobro zabavljali, što je dodatno olakšalo proces učenja. Tokom aktivnosti odvijala se razmjena iskustava i ideja (učenje od drugih) o tome šta su učesnici/e već pokušali, šta je bilo korisno, a šta nije, što je tehnike suočavanja učinilo praktičnijim i bližim njihovom svakodnevnom iskustvu. Parkuri ljutnje i stresa kod adolescenata bude snažnu želju za učestvovanjem, ali i potrebu da slobodno izraze svoje emocije. Također su prepoznate paralele sa izazovima s kojima se mladi suočavaju u svakodnevnom životu, a tokom radionice i vježbi razvijali su se empatija i razumijevanje za situacije mladih koji su se otvorili i podijelili svoja iskustva.
Rizici i upozorenja:
- Budite svjesni mogućih (i potencijalno snažnih) emocionalnih reakcija koje se mogu pojaviti kod grupe ili pojedinaca/ki. Preporučuje se da metodu objašnjavaju i vode dva facilitatora/ice;
- Ne prisiljavati učesnike/ce na dijeljenje ličnih iskustava;
- Aktivnost nije namijenjena radu s traumom, već je prvenstveno usmjerena na podizanje svijesti.
