Prekrštene ruke i svi smo različiti
Svrha: Stvaranje pozitivne radne atmosfere i podsticanje fleksibilnog razmišljanja; uvod u naredne aktivnosti.
Problem na koji se odnosi: Sklonost NEET mladih ka rigidnom razmišljanju i pretpostavka da drugi doživljavaju stvarnost na isti način kao i mi.
Povezanost s mentalnim zdravljem: Rigidno razmišljanje i nedostatak kognitivne fleksibilnosti mogu dovesti do konflikata, interpersonalnog stresa, teškoća u prilagođavanju novim situacijama i emocionalnim blokadama. Osvještavanje različitih perspektiva važno je za razvoj empatije, tolerancije i emocionalne regulacije.
Očekivana promjena: Povećanje svjesnosti o kognitivnoj nefleksibilnosti, povećanje sposobnosti prihvatanja različitih percepcija i podsticanje otvorenosti za promjenu vlastite perspektive, čak i kada je to neprijatno.
Kontekst u kojem je pilot aktivnost sprovedena:
Ova aktivnost je realizovana kao dio pilot akcije u okviru MEET projekta u Teorijskoj srednjoj školi “Meșterul Manole“ u selu Salcuța, Republika Moldavija, partnerskoj školi Državnog pedagoškog univerziteta “Ion Creanga“ u Kišinjevu. Aktivnost je realizovana sa dvije različite grupe učesnika/ca. Mlađa grupa učesnika/ca obuhvatila je 10 dječaka i 14 djevojčica od 5. do 8. razreda, uzrasta između 12 i 14 godina. Starija grupa obuhvatila je 4 dječaka i 14 djevojčica od 9. do 12. razreda, uzrasta između 15 i 17 godina. U obje grupe, sesije su realizirane od strane dva obučena facilitatora/ice i pratile su istu strukturu aktivnosti, uz prilagođavanje tempa i dubine refleksije specifičnim dobnim karakteristikama učesnika/ca.
Teorijska pozadina:
Kognitivna fleksibilnost odnosi se na sposobnost osobe da prilagodi svoje razmišljanje, ponašanje i emocionalne reakcije različitim kontekstima. U mentalnom zdravlju, to je važan zaštitni faktor i povezan je s prilagodljivošću, otpornošću i zdravim međuljudskim odnosima. Ljudi često vjeruju da je njihov način gledanja na stvari ”prirodan“ ili ”ispravan“. Ova pretpostavka može dovesti do osuda, sukoba ili otpora promjenama. Jednostavne iskustvene vježbe koje uključuju tijelo mogu učiniti ove mehanizme vidljivima na siguran i pristupačan način. Aktivnost ”Promijeni svoju perspektivu“ koristi metafore zasnovane na tijelu (prekrštanje prstiju i ruku) kako bi ilustrirala ideju da ono što se nekim ljudima čini prirodnim, drugima može biti neprirodno. Direktnim doživljavanjem nelagode uzrokovane promjenom automatskog položaja, učesnici/e mogu lakše razumjeti kako promjena perspektive funkcionira i na kognitivnom i na emocionalnom nivou. Vježba stvara prostor za razmišljanje o individualnim razlikama i ističe potrebu za otvorenošću i empatijom.
Ciljana grupa
- Dob: 16-30 godina (prilagodljivo i za odrasle)
- Profil: studenti, NEET mladi, mladi iz ranjivih grupa, raznolike grupe (urbane/ruralne, manjine)
- Kontekst: neformalno ili formalno obrazovanje (obrazovne aktivnosti, radionice, obuke)
Kontekst primjene
Mjesto primjene: škole, nevladine organizacije, omladinski centri, centri u zajednici, itd.
Vrste vještina i dimenzija koje aktivnost obuhvata:
- Socio-emocionalne vještine: empatija, tolerancija, prihvatanje različitosti;
- Relacijske vještine: otvorena komunikacija, smanjenje osuđivanja;
- Vještine samoregulacije: toleriranje nelagode;
- Vještine osviještenosti: svijest o vlastitim automatskim ponašanjima i perspektivama, kognitivna fleksibilnost, kritičko razmišljanje.
Opis aktivnosti – korak po korak
Korak 1: Uvod – „Svi smo različiti“
Trajanje: 5 minuta
Tok: Učesnici/e se zamole da spoje šake tako da im se prsti isprepletu. Pozivaju se da posmatraju koji je palac gore. Zatim se od učesnika/ca traži da dignu ruku ako im je palac lijeve ruke iznad/gore (kaže im se da za ovaj korak mogu razdvojiti ruke). Otprilike polovina učesnika diže ruku, bez obzira da li su dešnjaci ili ljevaci. Zatim se pozivaju da dignu ruku učesnici/e koji su imali desni palac iznad/gore. Facilitator/ica naglašava da ono što se nekim ljudima čini prirodnim, drugima se ne čini prirodnim. Na primjer, često pretpostavljamo da bi ljudi trebali vidjeti stvari na isti način kao i mi, ali kroz ovu jednostavnu vježbu shvatamo da to nije uvijek slučaj.
Tabela 1. Aktivnosti – korak 1.
| Aktivnosti facilitatora/ice | Aktivnosti učesnika/ca |
|---|---|
| Pozvati učesnike/ce da spoje šake tako da su im prsti isprepreteni; | Izvršiti vježbu i primijetiti razlike u položaju palca (lijevi ili desni) među učesnicima/ama. |
| Zamoliti ih da obrate pažnju koji je palace iznad/gore; | |
| Zamoliti učesnike/ce da podignu ruku na osnovu toga koji je palac iznad/gore. | |
| Istaknuti približno jednaku raspodjelu položaja palčeva unutar grupe. |
Refleksija: Ova vježba pomaže učesnicima/ama da shvate da su ljudi različiti i da ono što se nekima čini prirodnim, drugima može biti neprirodno. Takođe, naglašava važnost promjene perspektive, čak i ako nam je neugodno, kako bismo stvari vidjeli iz drugačije perspektive.
Korak 2: Mijenjanje položaja
Trajanje: 3 minute
Tok: Facilitator/ica traži od učesnika/ca da promijene položaj svojih prstiju (vodeći računa da se ne mijenja samo palac, već i svi ostali prsti). Na pitanje kako se sada osjećaju, učesnici/e obično odgovaraju riječima poput: čudno, neobično ili neugodno.
Tabela 2. Aktivnosti – korak 2.
| Aktivnosti facilitatora/ice | Aktivnosti učesnika/ca |
|---|---|
| Zamoliti učesnike/ce da potpuno promijene položaj svojih prstiju (ne samo palac, već svi prsti trebaju biti premješteni); | Promjeniti položaj prstiju prema uputama; |
| Pitati učesnike/ce kako se osjećaju nakon promjene. | Razmisliti o tome i podijeliti kako se osjećaju u vezi s novim položajem (npr. čudno, neugodno). |
Refleksija: Ova vježba pomaže učesnicima/ama da postanu svjesni različitih načina na koje ljudi doživljavaju istu životnu situaciju i pomaže im da ponovo uspostave osjećaj povezanosti sa stvarnošću i vlastitim doživljajem situacije.
Korak 3: Vježba "Prekrštanje ruku"
Trajanje: 5 minuta
Tok: Nakon završetka prethodne vježbe, učesnici/e se pozivaju da isprobaju ”napredniju verziju“ vježbe. U ovoj vježbi, od njih se traži da prekrste ruke i posmatraju koja je ruka iznad/gore. Kao i prije, učesnici/e podižu ruke na osnovu toga koja je ruka iznad/gore. Facilitator/ica ističe da mnogi od onih koji su u prethodnoj vježbi imali desni palac iznad/gore sada imaju suprotnu ruku iznad/gore. Kao i u prethodnoj vježbi, grupa je otprilike podijeljena na pola za svaku opciju. Učesnici/e se zatim zamole da zamjene položaj ruku. Većina izvještava da se osjećaju ”još čudnije“ nego prije. Facilitator/ica ponovo naglašava da ono što se nekima čini prirodnim, drugima može izgledati prisilno, i obrnuto.
Tabela 3. Aktivnosti – korak 3.
| Aktivnosti facilitatora/ice | Aktivnosti učesnika/ca |
|---|---|
Pozvati učesnike/ce da prekrste ruke i posmatraju koja je ruka iznad/gore; | Eksperimentisati s novim položajem ruku i primijetiti nelagodu ili neobičnost povezanu s novim položajem. |
Istaknuti razlike u odnosu na prethodnu vježbu; | |
| Zamoliti učesnike/ce da promijene položaj ruku. |
Refleksija: Vježba služi kao metafora za to kako ljudi doživljavaju stvari na različite načine. Neki mogu pristupiti stvarima racionalnije i zdravije, dok će drugi možda morati promijeniti svoju perspektivu na način koji se čini njima neugodnim, ali prirodnim za druge. Često pretpostavljamo da ljudi filtriraju stvari na isti način na koji mi to činimo; skloni smo stvaranju previše pretpostavki, umjesto da otvorimo svoje umove. Kao što svaka osoba može pomicati prste, tako može i promijeniti svoje jednodimenzionalno razmišljanje koje često dovodi do toga da se ljudi osjećaju zaglavljeno..
Korak 4: Vođena refleksija
Trajanje: 5–7 minuta
Tok: Nakon završetka iskustvenih vježbi, facilitator/ica poziva učesnike/ce da se uključe u vođenu refleksiju. Fokus je na vezi između fizičke nelagode doživljene tokom vježbi i sličnih situacija u stvarnom životu, gdje je promjena kognitivne ili emocionalne perspektive neophodna, ali teška. Ova refleksija se odvija u sigurnom, okruženju bez pritiska, gdje se od učesnika/ca ne očekuje da daju “tačne” odgovore.
Tabela 4. Aktivnosti – korak 4.
| Aktivnosti facilitatora/ice | Aktivnosti učesnika/ca |
|---|---|
| Postaviti učesnicima/ama sljedeća pitanja: | Razmisliti o pitanjima i ponudite odgovore. |
| Šta vam je bilo prirodno, a šta neugodno? | |
| Gdje se susrećemo sa sličnim situacijama u stvarnom životu? | |
| Šta znači promjeniti našu perspektivu? |
Refleksija: Ovaj korak pomaže učesnicima/ama da integrišu fizičko iskustvo na kognitivnom i emocionalnom nivou, pretvarajući vježbu u svjesno realiziranu metaforu za stvarni život. Učesnici/e mogu primijetiti da promjenu perspektive često prati nelagoda, otpor ili zbunjenost. Međutim, ova nelagoda nije znak opasnosti, već pokazatelj izlaska iz automatskog ponašanja.
Potrebni materijali: Nisu potrebni konkretni materijali.
Moguće prilagodbe:
Refleksija se može provesti u malim grupama, koristeći pojednostavljeni jezik, sporiji tempo i osiguravajući više vremena za promišljanje. Važno je izbjegavati pritisak na učesnike/ce da govore.
Evaluacija učinka aktivnosti
| Indikator | Metoda evaluacije |
|---|---|
| Level of awareness of perspective differences | Mini-anketa prije/poslije s izjavama kao što su (uz korištenje skala procjene od 1 do 5): |
| Spremnost prihvatanja nelagode pri promjenama; | “Ljudi vide stvari drugačije od mene.” |
| Otvorenost za različita mišljenja. | “Mogu pokušati promjeniti svoju perspektivu.” (Scale 1–5) |
| Alternativna povratna informacija bi mogla biti: Završna riječ o tome šta učesnici/e nose sa sobom iz vježbe. |
Reakcije uočene tokom pilot aktivnosti:
Reakcije učesnika/ca u ovoj sesiji su se neznatno razlikovale između starosnih grupa i spolova, nudeći vrijedne uvide za facilitatore/ice. U obje grupe, djevojčice su se uglavnom brže uključivale u verbalnu refleksiju i bile su spremnije artikulirati osjećaje vezane za nelagodu, neugodnost i promjenu perspektive. Dječaci, posebno u mlađoj grupi, imali su tendenciju da u početku izražavaju svoje reakcije neverbalnim znakovima poput smijeha ili oklijevanja, ali su se postepeno više uključivali tokom vođene refleksije. U starijoj grupi, i dječaci i djevojčice su pokazali viši nivo samosvijesti i bili su u stanju da eksplicitnije povežu fizičko iskustvo nelagode sa stvarnim životnim situacijama koje zahtijevaju kognitivnu ili emocionalnu fleksibilnost. Sveukupno, aktivnost je stvorila siguran prostor za angažiranje oba spola, podržavajući otvorenost, međusobno razumijevanje i refleksivni dijalog.
Rizici i upozorenja:
- Izbjegavati ismijavanje učesnika/ca;
- Ne prisiljavati učesnike/ce na dijeljenje ličnih iskustava;
- Aktivnosti nije namijenjena za rad s traumom, već prvenstveno za osvještavanje.
